style brick road: MOVIE. Now Is Good

Wednesday, 19 June 2013

MOVIE. Now Is Good

Jedna od mojih najdražih tema o kojima pričam sa svojim prijateljima sigurno su filmovi. Pričam o onima koje sam gledao, koji su mi se svidjeli, koji mi nisu bili dobri, o onima koje tek želim pogledati.
A s vremena na vrijeme osjetim potrebu kad osjetim potrebu da postanem na kratko filmski kritičar, na Facebook stranici bloga napišem svojevrstan kratki osvrt na film koji me se dojmio. Ovaj posljednji je zaista ostavio velik utisak na mene.


One of my favourite themes to talk about with my friends are definitely movies - the ones I watched, the ones I love, the ones I didn't like, the ones I want to watch. 
As I (from time to time) have an urge become a movie critic, I write on my Facebook page some short 'opinion pieces' about movies that really left a mark. The last one I watched left quite an impression.

'Now Is Good' britanska je drama iz 2012. godine koju je režirao i adaptirao Oliver Parker, bazirana na knjizi naziva 'Before I die' britanske spisateljice Jenny Downham. Radi se o tinejdžerici koja boluje od leukemije te o njezinim željama koje želi ostvariti prije nego što ode sa ovoga svijeta. Zaista ne želim prepričavati radnju jer to ne bi imalo nikakvog smisla. Samo Vas želim uvjeriti da ga pogledate.


'Now Is Good' is a 2012 British drama film directed and adapted by Oliver Parker, based on a book called 'Before I die' by Jenny Downham. It's about a teenage girl that suffers from leukemia, and all she wants to do before she dies. I really don't want to tell you the whole story, it wouldn't make any sense. I just want to convince you to watch it.
Prvenstveno, u njemu glumi jedna od mojim omiljenih mladih glumica naše generacije - Dakota Fanning, čija je izvedba (i čiji britanski naglasak!) glavne protagonistice Tesse odlična - realna, sirova, iskrena i nikad preglumljena. Filmovi koji svoje priče baziraju na bolesti karcinoma uzimam blizu k srcu jer sam imao bliskih iskustava s tom bolešću u svojem životu. Njezina interpretacija djevojke koja je emocionalno i fizički obuzeta svojom bolešću mene je stavila u cipele njezine obitelji. Kad obožavam  neki film, obično nekoliko minuta nakon gledanja živim u njemu. Ovaj put, 'živim u njemu' i dok pišem ovo.


Firstly, it stars one of my favourite young actresses of our time - Dakota Fanning, whose performance (and British accent!) as the main protagonist Tessa is amazing - real, raw, never overplayed & honest. 
I kinda take movies about cancer very close to my heart because I had some experience with it in my life. Her rendition of a girl caught physically &emotionally in her illness really put my mind in her families place. When I love a movie, I always 'live in it' while watching it, but this time I'm living in it while writing this. 
Ostatak glumačke postave (barem po mojem skromnom mišljenju) u sjeni je Dakote i njezinog divnog performansa, iako je Paddy Consadine, koji glumi Tessina oca, zaslužan za emocionalnu pozadinu priče ostalih likova. Zaista je odigrao ulogu oca kompletne fabule. Tessin dečko Adam, kojeg glumi Jeremy Irvine, lik je koji ispočetka ima velik potencijal, ali zbog nakane da se fokus priče ostavi na Tessi nije dobio priliku razviti se do kraja. Osobno, on je najslabiji (ali nikako loš) dio radnje. Adam iza sebe ima mnogo emocija, ali kroz priču nismo dobili priliku upoznati te emocije i njegovu osobnost.


The rest of the cast were (for me at least) in the shadow of Dakota's amazing performance, although Paddy Considine who plays Tessa's father really gave an emotional backstory to all other characters. He truly was the father of the story. Tessa's boyfriend Adam, played Jeremy Irvine, was a character that had a lot of potential, but for the sake of keeping the focus on Tessa, didn't get enough space to spread. For me, he was the weakest (but still not a bad) part of the whole story. Adam really has a lot of emotion behind him, but we never get a chance to meet him. 
Jedna od najboljih dijelova filma svakako je i tehnika snimanja (bravo za Javiera Aguirresarobea) - besprijekorni kadrovi i predivna paleta boja koji me podsjećaju na miks britanskih 'indie' filmova poput 'Ginger i Rosa' s komercijalnim pomakom britanskih naslova kao što su 'An Education' i 'Atonement'. Tematski gledano, mogu ga usporediti s američkom dramom koja također obrađuje temu bolesti raka 'My Sister's Keeper' koji mi se nije svidio zbog suviše dramatične prezentacije koja u svojim argumentima gubi na realnosti. S druge strane, 'Now Is Good' pokazao je manje dramatičnu stranu ove bolesti, čak bih rekao na trenutke i premalo dramatičnu stranu. Nasreću, scenarij je prepun snažnih scena koje kontrastiraju onim slabijima i daju im moćnije značenje.


A great thing about this movie is definitely the cinematography (bravo for Javier Aguirresarobe) -   spotless frames and a beautiful colour scheme, that remind me of some British 'indie' movies like 'Ginger & Rosa', but with an edge of some more mainstream ones like 'An Education' and 'Atonement'. Theme-wise, I'd connect with an American 'cancer drama' film called 'My Sister's Keeper' which I didn't like that much because its presentation wasn't that realistic. On the other hand, 'Now Is Good' really showed the less dramatic side of the illness, but at times it kinda felt even not dramatic and realistic enough. Thankfully, there were a lot of strong scenes that contrasted the ones that were a bit too understated on their own. 
A ne mogu pričati o filmu da ne spomenem predivan soundtrack i skladatelja Dustina O'Hallorana koji me oduševio svojim kompozicijama koje su odlično 'sjele' u ukupnu atmosferu priče. Poštujem skladatelje i glazbene producente koji na filmovima ne guraju svoja djela u prvi plan već poštuju tišinu i suptilnost tonova. Svaki broj u filmu idealno je prilagođen sceni - taman da ga doživite, ali ipak dovoljno tih da ne dominira. Pjesma kojom završava film, 'I know you care' britanske kantautorice Ellie Goulding nepogrešiv je finiš. Dovoljno emocionalna pjesma da Vam dopusti da se rasplačete i razmislite o priči, ali dovoljno zadržana da gledatelj ima poštovanja.


I can't talk about this movie without mentioning the amazing soundtrack, and the composer Dustin O'Halloran that really amazed me with his composition that perfectly fitted the whole atmosphere of the movie. I really respect when a composer/music producer of a film respects the silence & the subtil tones, and doesn't exaggerates on his part. Each number was perfectly fitted to its scene - just enough so you can hear it, but don't think about it. The song that ends the movie, Ellie Goulding's 'I know you care' made an impeccable finish. Emotional enough for you to cry & think about the story, but still detained for the viewer to respect it.
I za kraj, moj novi omiljeni citat dolazi iz ovog filma - 'Life is a series of moments. Let them go'.


And finally, my new favourite quote came from this movie - 'Life is a series of moments. Let them go'.

xxxx

D.

2 comments:

  1. Ovaj film je zbilja odličan, pogledao sam ga prije nekoliko mjeseci, sigurno jedan od meni najdražih filmova, ne samo u 2012. nego općenito!

    ReplyDelete
  2. Baš sam nedavno pogledala film i isto tako me se dojmio. Slažem se s tobom da je Dakota ovo fenomenalno odglumila, ali meni su ostali likovi dosta loše to napravili. Čak i ovaj koji joj glumi dečka. Nekako mu fali emocija, nezanimljiv mi je.
    Ona scena s krvi mi se tako usjekla u sjećanje, čak mi je u tom trenu došlo slabo pa sam napravila kratku pauzu od filma. Nekako sam tek tada shvatila koliko je bolesna. Nisam nikad imala doticaja s takvim bolestima pa mi je sve to daleko, ali ovaj film mi je uspio sve to približit. U svakom slučaju, film pun emocija i vrijedi ga pogledati.

    ReplyDelete

please don't spam, it's so 2010